Šibenska privatna gimnazija s pravom javnosti

Samostan Sv. Lovre

Bojeći se turske odmazde, 1648. godine, 16 franjevaca i  6 đaka napustili su Visovac i s najnužnijom robom prebacili se pod obnovljene zidine Šibenika. Od tada franjevci su  nastojali osigurati svoj smještaj. Nakon nekog vremena odlučili su sagraditi sebi novo prebivalište oko tzv. Palače Foscolo. Mletački providur Foscolo je smjestio franjevce u palači koja je bila vlasništvo šibenskog Malog Kaptola. Ugovor franjevaca i šibenskog Malog Kaptola početak je samostana Sv. Lovre koji se još dugo, sve do druge polovice XIX. Stoljeća naziva “monasterio dei padri zoccolati bosnesi del monasterio di Visovaz” (pod tim nazivom se kriju dva samostana: na Visovcu i u Šibeniku Sv. Lovre).

Općenito se misli da je tu lijepu palaču, nekada moguće dvor šibenskog kneza, darovao franjevcima L. Foscolo. Tu su palaču, podignutu na strmom zemljištu predgrađa Svih Svetih, sagradili učenici Jurja Dalmatinca (oko 1560. godine) i ona spada među najljepše građanske zgrade u Šibeniku.

Opis je glavne zgrade samostana izvanredno lijepo opisao prof. Frano Dujmović i doslovno ga prenosimo:
“Predstavlja (op.p.) interesantni arhitektonski objekt iz sredine XV. stoljeća, iz vremena kad je u Šibeniku djelovala škola Jurja Dalmatinca, a mogućno je da su je po njegovom nacrtu gradili njegovi učenici. Fasada ima gotičke prozore, ali je ukrašena renesansnim reljefima, koji su vrlo originalnii i  mistični. Davancali donjih prozora su nešto više izbačeni nego gornji, ukrašeni su lišćem, a u jednom je ljudska glava. Kanelirani pragovi imaju kapitele sa zbijenim listovima, lukovi su ispunjeni listom djeteline, a završavaju razvijenim lišćem. Gornji dijelovi prozora uokvireni su kamenim ornamentima, unutar kojega se nalaze dvije kamene kugle. Prozori na drugom katu isti su osim što je ispod jedne plinte ostavljena nasmijana jedna čovječja glava, a na drugom glava lava koji riče. Na drugom katu su dva prozora bez dekoracije. Na pročelju se još vide tri kamene korniže , te šest isturenih prošupljenih kamena (orecchioni), kakvih ima mnogo na starim kućama u gradu, a čija funkcija nije poznata. Reljefi su još čudniji. Na zidu među prozorima dva genija drže  trnovu krunu u kojoj je grb s mrtvačkom glavom. Između najgornjeg prozora dva su reljefa, jedan pored drugog. Prvi prikazuje pauna bez prsiju i glave, dok su sprijeda dvije konjske noge u zamahu, a u sredini je polučovjek sa razmahanim plaštem, koji preko ramena drži ovna. Drugi reljef prikazuje neke vrsti kentaura, zapravo lavlje tijelo sa nogama i zavitlanim repom, a od prsiju je polučovjek sa krilima i pruženom rukom. Na luminaru ispod prozora nalazi se reljef, koji prikazuje lik Gabrijela. Na desnoj strani palače u reljefu su prikazana dva golišava genija, sa trnovim vijencem, u kojem je markantna glava čovjeka sa jakim brkovima i bradom. Krov novog krila samostana povezan je  sa crkvenim preko puta, ovećim lukom, bogato ukrašenim romantičkom dekoracijom”.

Samostan se neprestano proširivao kupnjom okolnih kuća ili darovnicama.